• O blogu

Tau Zostrijan

~ Gnosticizam, tantra, mistično isceljenje…

Tau Zostrijan

Category Archives: Osho

Ošov Zen transformativni tarot i Prosvetljenje

17 субота окт 2020

Posted by tauzostrijan in Duhovnost, Intenziv prosvetljenja, Osho, Uncategorized

≈ 7 коментара

Ознаке

Advaita, Nedualnost


Ovo je skica predavanja o prosvetljenju kao fenomenu i o Ošovom tarotu, koji je nedavno objavljen i u Srbiji.  Predavanje je zamišljeno da ide uz video prezentaciju, koja vizuelno ilustruje priču. Dok sam jedno vreme nastupao kao DJ shvatio sam da unapred definisane set liste  u živom nastupu veoma često zahtevaju promene u hodu. Ako ne postoji reakcija publike, onda se traže pesme koje će ih pokrenuti i cela lista na kraju može da izgleda potpuno drugačije. Isto tako je i sa predavanjima koja su interakcija sa publikom. Pitanja i interesovanja publike mogu da promene celo predavanje i zato je ovo samo skica mogućeg predavanja, koje se sad zbog mera zaštite od korone ne održava i zato to stavljam ovde.

O Voljeni,

Kako da te tražim u prošlosti

Ili budućnosti,

Kada tvoja ljubav večno sija u sadašnjosti!

-Rumi

Ošo Radžniš je bio profesor filosofije. O njegovim odnosima sa indijskim tantricima i onome šta se dogodilo u Kalkuti 1973, na proslavi 64 Jogini u Kaligat hramu, ne bih sada govorio. Postoje još uvek živi Gurui iz naše tradicije koji su prisustvovali tom dogadjaju. Ovo napominjem zato što sam na festivalu u Zrenjaninu objašnjavao praksu kontrole sna koja se radi po jednom od stihova iz Vigjana Bairava Tantre. To je deo usmenog prenošenja znanja pošto se u samom tekstu to ne pominje eksplicitno, ali to pominje i Ošo, što znači da je bio upoznat sa ezoterijskom primenom ove tantre. Na osnovu čega je mogao da zna govori i pomenuti dogadjaj iz Kalkute. Ošova Knjiga tajni, što je njegov tantrički tekst, zasnovana je baš na Vigjana Bairava Tantri i mnogi osporivači Ošoa zameraju mu što je nije zasnovao na direktnom prevodu sa sanskrita, već na više poetskom prevodu ovog dela koje je izdao Pol Reps. Ošo je zapravo veoma pravio otklon od tantre, vidi se da je navodio da je tantrička linija zasnovana ne na tradicionalno navodjenim indijskim tantričkim mudracima, već na Sarahi, koji je  jedan od osnivača Vađrajana budizma, tibetanske budističke tantre i Mahamudra tradicije. Ošo je umesto indijske tantre  inspiraciju mnogo više tražio u sufizmu i zenu. Pol Reps je inače autor izvanredne knjige o zenu Zen meso, zen kosti, koja je u izdanju izdavačke kuće Babun prevedena i kod nas, tako da je najtoplije preporučujem kao štivo vredno čitanja. Reps je inače svoju verziju prevoda Vigjana Bairava Tantre zasnovao na usmenim tumečenjima njegovog učitelja, Lakšman Đoa, velikog učitelja šaivizma i šaivističke tantre.

Drugi primer da je Ošo znao mnoge tajne prakse je i primer veoma tajne i brižno skrivane prakse Andakar Ki Sadane. On je o tome napisao i istoimenu knjigu i to je verovatno jedina njegova knjiga za koju znam, a da sam je tražio i da nisam uspeo da je nabavim. Ova praksa se radi duži vremenski period, ne kraće od 40 dana, a najčešće je to 49 dana, no nekad traje i mesecima, pa čak i godinama, tokom čega se nikad ne izlazi iz potpunog mraka. Jede se, tušira i sve ostalo se radi u potpunom mraku. Svrha toga je da se aktivira jedan tajni energetski kanal, koji se zove Kati, a koji ide od krunske do srčane čakre, malo po strani javno poznatog centralnog energetskog kanala koji je poznat. Aktiviranjem Katia praksama u mraku se iz srčane čakre aktivira pet astralnih čula. Tako, recimo, neko dobije moć vidovitosti. Na Tibetu ako neko hoće da ovlada tamnim ogledalom, koje se koristi za dijagnostifikovanje u njihovoj medicini, mora bar mesec dana da provede u totalnom mraku. Ošo je to znao pošto je, kako rekoh, napisao knjigu koja govori baš o tome. Proricanje ne znači da neko nauči šta razne kombinacije nečega znače. Proricanje znači da je neko doveo sebe u stanje da je u stanju da proriče. Tibetansko Mo proricanje se zasniva na bacanju šestostrane kockice. Neko misli da je to veoma jednostavno, da se nauče kombinacije i da svako može da proriče, ali nije tako. Prvo se zahteva da neko prodje Ngondro povlaćenje, odličnu knjigu na tu temu , koja je izdata i kod nas, napisao je Lama Ole Nidal, koga je veoma poštujem isto kao što sam poštovao i njegovu pokojnu suprugu Hanu. I nju naravno najtoplije preporučujem. Potom neko prolazi i povlačenje Tri korena. U manastirima, tradicionalno, neko je mogao više godina da se obučava za ovo proricanje, ali da li će posle toga i proricati zavisilo je od dozvole budističkog lame koji ga je obučavao i vodio kroz ceo proces. Na to je mudro gledati kao na bilo koji majstorski zanat. Majstor primi šegrta, uči ga, ali dok mu ne da majstorsko pismo, šegrt nije majstor i ne radi samostalno. Kad je kod berbera kod mene u kraju došla neka žena da pita da li može da joj sina koji neće da uči za mesec dana nauči frizerskom zanatu, on joj je odgovorio da za mesec dana može da ga nauči eventualno da drži makaze. Zanat se uči mnogo duže i duhovnost nije puno različita od toga.

U Ošovom centru u Zrenjaninu sam prvi put u životu držao Ošov tarot. Sada nakon možda više od 25 godina u Srbiji je izdat ovaj tarot.  Ošo je bio neko ko je istraživao nove tehnologije. Malo je poznato, ali Intenziv prosvetljenja su po evropi i Aziji raširili baš Ošovi učenici. Dve njegove učenice, Ma Prem Arup i Puna,  medju prvima u Evropi su prošle Intenziv prosvetljenja koji je tehnika koju je smislio Čarls Berner, kao osnov Sahadž joge koju mu je preneo Svami Kripaluananda. Nisam imao vremena da uporedjujem datume, ne bi me čudilo da je to bio isti onaj Intenziv prosvetljenja na kojem je bio i Živorad Mihajlović Slavinski, koji je posle proširio ovu tehniku po staroj Jugoslaviji. Ošo je prihvatio intenziv kao tehniku i od tada se ona radila u njegovim ašramima. Intenziv po Berneru se radi nekoliko dana, mada su bile i verzije od sedam i četrnest dana, ali sada čujem da su u centralnom Ošovom ašramu u Puni njegovi nastavljači sve tehnike limitirali na jedan sat i da ne rade više intenzive. U Ošovom ašramu u Goi, međutim, prošle godine počeo da se drži Intenziv prosvetljenja od sedam dana jednom mesečno. Taktika mnogih Gurua i duhovnih učitelja jeste da učenicima mašu prosvetljenjem kao šargarepom na štapu i tako ih drže u pokornosti. Ošo nije bio takav i nije imao problem da njegovi učenici imaju iskustvo, ili da ih pošalje kod drugih učitelja kako bi nešto doživeli.

Konkretno, ako govorimo o ovom tarotu uzmimo na primer kartu četvorka pehara u klasičnom tarotu. Ako bismo je objašnjavali preko budizma, a ceo tarot može da se intepretira i tako iako mu to nije bila namera i namena, ta karta označava ono što se u budizmu zove duka, tj patnja. To je karta iščekivanja i razočaranja zbog nečega.  To je karta koja se odnosi na osećaj da ne može ništa da nas ispuni, to je karta nekoga kome je čaša uvek dopola puna. U Ošovom tarotu ta karta ima drugačije značenje i to je okretanje prema unutra, kako bi se zaustavila patnja. Jednostavno prestane se sa putovanjem i BUDE SE.  

U praksi je to značilo da ako bi  se neko u Ošovom centru osećao dezorintisano, ili bi imao neki osećaj manje vrednosti u odnosu na druge i dobio kartu koja odgovara četvorci pehara, onda bi mu se dala praksa, tipa meditacija,  koja se radi odgovarajuči broj dana.

Taj klasični tarot koji pominjem, Rajder Vejtov, zasnovan je na masonskoj legendi o Hiramu Abifu, kao i na legendi o Gralu. Osmica pehra, da damo još jedan primer, tragalac je koji okreće ledja svetu i koji ide ka planinama. Ali to i dalje nije karta srečnog čoveka. Odgovarajuća karta osmici pehara kod Ošoa je imena Otpusti. U zenu ideja je otpustiti sve i osloboditi se i potrage. U zenu nisu tragaoci, u zenu su oni koji postaju da jesu, umesto da su u stalnoj potrazi. Kad se oslobodimo toga da nešto tražimo onda skliznemo u BITI.  Ošo ma koliko se distancirao od tantre je i dalje ostao tantrik. Osma karta pehara klasičnog tarota je i okretanje lica svetu i materijalnom. Ošo nije podučavao odricanje od sveta.

I tu se moramo opet vratiti Vigjana Bairava Tantri. Klasična joga po Patandjaliju glavni naglasak stavlja na vairadju, tj oslobadjanje, „bledjenje“ od sveta koji se iskušava čulima. Sanatana Darma, što je pravi naziv za ono što se pogrešno naziva hinduizam, nije jedno verovanje, Sanatana Darma je skup raznih vedskih učenja u Indiji. Sanatana Darma je joga. Danas vidimo da se u Srbiji reklamiraju joga dešavanja sa naglaskom na luksuzne vile i na uživanju. To baš i ne ide sa jogom, ugadjanje telu i čulima nije joginski put. To je put tantre pak zastupa što jaču povezanost sa materijalnim svetom i uranjanje u njega u punoj čulnosti. Jednostavno se posmatra pojava strasti i onda se u nju uroni i to se prolongira dok ne dovede do smirenosti. Kada se želje zadovolje, tada i um lakše postaje smiren.

I tu je pravi momenat da ubacimo nešto naročito. Ovo što vidite na ekranu su stihovi već ranije pomenutog Sarahe:

„Bez da meditira, bez da se odriče od sveta,
neko može ostati u svojoj kući, u društvu svoje žene.
Može li se to zvati savršenom spoznajom,
ako taj nije oslobođen dok uživa u zadovoljstvima čula?“

Inače Saraha je rodio u braminskoj porodici u 8. veku i živeo je na severu Indije.

Počeo sam time da je Ošo bio filosof, to znači da je on tražio način kako da reformiše svet. Moderni svet ne podržava Uvid, zato što okruženje nije takvo da  podržava Iskustvo. Pre neki dan, čitajući biografiju Svami Prabupade, koju je napisao  S. Dasa Goswami, shvatio sam da njegov cilj nije bio da svet prihvati Hare Krišna pokret da bi širio veru u Krišnu medju zapadnjacima. U situaciji da je religioznost u samoj Indiji, zbog spoljnih uticaja i siromaštva, opadala on je imao nameru da navodjenjem što većeg broja mladih zapadnjaka da prihvate principe svesnosti Krišne pojača religioznost i veru u Krišnu u samoj Indiji i da vrati religioznost, vaišnavskog tipa, u Indiju koristeći zapadni uticaj da bi to postigao.    

Tradicionalna društva imaju okvir koji omogućuje da se iskustvo integriše i se sa njim živi u zajednici. To je jedan od razloga zašto recimo enteogeni, tj prirodne supstance koja se u tradicionalnim kulturama koriste u religijskom, šamanskom ili duhovnom kontekstu za izazivanje izmenjenih stanja svesti, jesu sigurni u plemenskim okvirima, ali u modernom urbanom životu mogu biti problematični. Ošo je veoma kritikovao Timoti Lirija i njegovo promovisanje droga, ali sam veoma uveren da je svoj tarot koji je nazvao Transcendentalna igra zena, u dobroj meri napravio inspirisan Lirijevom knjigom Transcendentalna igra života koja je isto zasnovana na tarotu. Timoti Liri je bio pobunjenik koji je pokušavao da promeni svet psihodelicima,  ali svet nije hteo da se menja i Timoti Liri je bio progonjenm zatvoren i slomljen. Ošo je takodje hteo da menja svet, ne psihodelicima već seksualnom revolucijom, stvarajući novog čoveka i okruženje za njega koje je trebalo da podrži iskustvo Prosvetljenja koje je taj čovek trebalo da ima. I Ošo je bio progonjen i uhapšen, da bi i umro u zatvoru.

Kad moliš, ne pokušavaj zamišljati

Božanstvo u nekakvom obliku.

Ne daj svom umu da pridaje značaj

nikakvom posebnom obliku,

već Netvarnome pristupi netvarno,

jer samo ćeš Ga tako upoznati.

– Evagrije Pontski (hrišćanski mistik iz 4. st.)

Kako smo videli Radžniš je svoj tarot osmislio kao pomoćno sredstvo za dolazak do Iskustva za koje ja koristim termin Uvid i više se fokusirao na zen, nego na hinduizam. Tehnika Intenziva prosvetljenja je bila jedan od načina na koji su Ošovi učenici dolazili do Uvida. Zen majstori su prepoznali iskustvo na intenzivu kao Kenšo.

Postoje dve škole zena, Rinzai i  Soto škola. Ja nisam u zenu i nisam bio siguran da li obe škole koriste pojmove kenšo i satori na isti način. Velika je prednost kada se ima neko ko se može pitati, tako da sam ja pitao jednog zen rošija sa kojim sam dobar. Oni obično odgovaraju nekim ircionalnim odgovorima, tipa da je „Kenšo aplaudirati jednom rukom“ ili onaj čuveni odgovor i prstu i Mesecu. To ima svoj smisao kako bi se neko probudio, ali to običnom čoveku izgleda kao da mu neko na čitanje da nekakvu Kamasutra za invalide. Zato sam se ja obratio već pomenutom prijatelju za koga sam znao da će biti od pomoći pri pripremi ovog predavanja.

I ono što sam dobio kao odgovor je bilo to da su, kada su prevodili indijske pojmove da bi dobili termine kenšo i satori, za  kenšo koristili prevod indijskog izraza koji u korenu ima drš ( दृश् ).  Drišti je izraz koji je poznat onima koji su upoznati sa djotišem, pošto se kada su dve planete u aspektu kaže da one drište jedna drugu. One se vide, ili se ne vide, ako je u pitanju opozicija. Drišti u Indiji znači pogled, odnosno uvideti. Satori je pak nešto što znači realizacija, odnosno utemeljenje.

Kenšo je tako Uvid u prirodu sveta, nešto kao privremeno Prosvetljenje, a satori znači stabilno realizovati boravljenje u iskustvu. 

U nekim zen tradicijama kenšo se naziva „ušunjati se na zadnja vrata“. Koliko vas je gledalo film Noting Hil sa Džulijom Roberts i Hju Grantom?  U tom filmu on je londonski knjižar, a ona američka filmska zvezda. Njih dvoje  se slučajno upoznaju i desi se medjusobno interesovanje. Izadju i onda ga ona navede da preskoče ogradu i ušunjaju se u jednu veliku i lepu baštu.

London ima takve velike i skrivene bašte iza kuća i one su mogućnost za beg od urbanosti i vreve ulice. To je fantastična stvar i šteta je što i naši urbanisti to ne kopiraju. Vratimo se filmu, u kojem se nakon ušunjavanja u tu baštu desi  romantična scena vezana za klupu. Zapravo ta bašta u filmu je neko mesto gde su oni bili sretni, nakon toga desi se svašta, oni se razidju, sretnu, razidju i sve što već ljubav nosi. Kad deluje da je propalo on napravi podvig, upadne na njenu konferenciju za štampu i skroz frajerski je pita da ostane u Londonu i tako to. Ona pristaje i zadnja scena u filmu je u već pomenutoj bašti, ali je scena  po danu, u njoj trče trče deca i ljudi piknikuju, sve je u harmoniji, a oni su na ranije pomenutoj klupi.

Ona je trudna i sve je konačno u sreći i harmoniji. Prvo ušunjavanje u baštu bi moglo da ilustruje kenšo. Kao neko ko je imao pogled  na Istinu i prvi bljesak Prosvetljenja.  To je bio incident. Sreća na kraju filma u bašti i stabilnost i harmonija može da simbolizuje satori i stabilizovano stanje Prosvetljenja koje neko stabilno živi.

Sada bih vam dao primer opisa Prosvetljenja koji je ostavio Hakuin, slikar i jedan od najvećih japanskih Majstora zena:

„Dane i noći sam spavao, zaboravljao sam da jedem i da se ispružim. Tada je iznenada nastupila kritična koncentracija. Činilo mi se da sam se sledio u zamrznutom polju koje se širilo u nedogled, dok sam u svojoj
unutrašnjosti imao osećaj potpune prozirnosti. Nisam mogao ni napred ni nazad. Bio sam poput idiota, poput glupana, i ništa više nije postojalo osim koana… U tom su mi stanju prolazili dani, dok jedne večeri nije
zvuk zvona naglo sve svršio. Bilo je kao da se razbila staklena vaza ili srušila kuća od žada. Prenuvši se osetio sam… da su se sve moje sumnje, sve moje prejašnje neizvesnosti potpuno raspršile kao santa leda
koja se topi… Sve prošle i sadašnje teškoće nisu više vredne ni da budu opisane.“

Intenziv prosvetljenja je jedna od najboljih tehnika za postizanje Uvida za zapadnjake. Ošov tarot je kontemplativni tarot, a Ošo je kako smo videli tarot izvukao iz matrice proricanja budućnosti i fiksiranja na događaje iz prošlosti kako bi se rešila opsednutost budućnošću. Ošo se bavio sa sada i ovde, tj bivanjem u prisutnosti  i to je ono što se danas naziva neoadvaitom, odnosno nedualnošću. Originalno, nedualizam je indijska tradicija, takozvana Advaita, ali moderna nedualnost na zapadu se zasniva uglavnom na autorima kao što su Ramana Maharši, možda jedan od najpoznatijih i najcenjenijih indijskih Gurua na zapadu koji je i kao osnovnu tehniku i imao pitanje Ko sam ja?, koje je je i osnovni koan na intenzivu.

Koan u zen budizmu predstavlja paradoksalnu zagonetku kojom se zbunjuje um i obesmišljava logičko razmišljanje. Koan svojom apsurdnošću omogućuje da se predje na različitu ravan postojanja i da se neko probudi.

Po legendi koan je nastao tako što je nakon velike krize u čan budizmu u Kini u 7. veku peti čan budistički patrijarh tražio da njegovi učenici napišu lep poetski prikaz ovog budističkog učenja. Jedan učenik je napisao sledeću pesmu:

Telo je nalik bodhi drvetu,

A duh sjajnom ogledalu;

Brižljivo ih čistimo svakog časa

Da po njima ne padne prašina.

Na to je patrijarh napisao sledeće stihove:

Prvobitno nije postojalo bodhi drvo

Ni ma kakvo ogledalo;

Pošto prvobitno ništa nije postojalo,

na šta može pasti prašina?


Meditiranje na ove stihove i njihovo razumevanje može doneti mnogo više koristi od svega što sam do sada na ovom predavanjuu, ili ću reći. No nebitno. Vratimo se Uvidu. U tantri mi smo hiljadama godina koristili samo malo drugačiju tehniku od pitanja Ko sam ja?, a to je da se vratimo u trenutak pre nego što smo nečemu dali karakteristike, odnosno definisali to nešto. Aman, šta će sada slika Obojenog programa u prezentaciji na zidu? Ako do sada niste pomislili da sam totalno prolupao, sada verovatno hoćete? Pričam o Prosvetljenju i Ošovom tarotu, a sad vidite na zidu sliku rok grupe?

Naime, u pitanju je indi rok grupa iz Novog Sada koja ima jednu pesmu koja se zove Svaka definicija gubitak je slobode … objavljenu na albumu Kako to misliš: mi iz 2012. godine. Naslov ove pesme, isto kao i naslov albuma, veoma odražava ono što sam ja želeo da danas ovde ispričam i objasnim. Mi čim definišemo stvari, one više nisu to što jesu. One su onda naša interpretacija. Istina je ono što jeste Istina. Ono što mi interpretiramo kao Istinu, to je iluzija.

Ali pre toga želeo bih da ispričam nešto veoma lično što je takodje svojevrsna poveznica i objašnjenje otkud sad ova slika i priča o Obojenom programu. Mislim da ovo nikad nisam pre pričao, jednostavno nije bilo potrebno. Sredina je osamdesetih godina i ja sam veoma mlad, u jednom turbulentnom periodu tinejdžerske neuklopljenosti, traženja sebe, svog mesta i društvu i smisla, što je mnogo više bio osećaj besmisla. Sve je to bilo praćeno alkoholom, drogama i nasiljem – što je negde bilo i očekivano kao prateći prtljag omladinskih alternativnih kultura tog vremena. Bio je koncert Obojenog programa, jedan od njihovih mnogih i skoro 30 godina pre pesme koju sam pominjao, sa predgrupom u vidu ljutih pankera, da li Van kontrole ili 2 minuta mržnje, već se i ne sećam. Jedna od onih večeri koje za tinejdžere imaju razmere koje za njih deluju epski, pošto se tu očekuju i neke tuče i ulična dokazivanja. Sve je tokom prve grupe bilo divlje, kako se od takvih koncerata i može očekivati, manjak kiseonika, a višak duvanskog dima, jak ritam bez nekih promena i ritmično agresivno skakanje u publici. U tom ambijentu očaja i opšte bezizlaznosti i puta u ličnu propast, pošto pank to jeste bio u svojoj prvoj i autentičnoj fazi, meni se nešto dogodilo.
Kada pričamo o meditaciji, tokom nje mogu se istraživati parametri kao što su promene krvnog pritiska, ritma disanja, srčanih otkucaja, metabolizma i sl, ali medicina i nauka još uvek nisu u stanju da detektuju i mere iskustva svesti. Zapravo, nisam siguran da je nauka uspela da definiše i ostvari konsenzus oko toga šta je zapravo svest? Shodno tome, nauka nije uspela da objasni i definiše Prosvetljenje. Poznati japanski učitelj Zena, D. T. Suzuki, koji je na slici ispod i sliku stavljam zato što mi se može, ali i zato što je na njoj mačka što mi se naročito dopada, objašnjavao je finalno stanje zena kao nešto sasvim novo u životu neke osobe, kada se činjenice dnevnog doživljaja uzimaju na način na koji se stvarno odvijaju i ulaze u svest i prihvataju se bez ikakve reakcije.

Te noći nisam doživeo krajnje stanje Prosvetljenja, ali se desila Stvarnost. Uvid u ono što svet jeste. Sam dogadjaj je bio i savršeno svakidašnji i potpuno nesvakidašnji, u jednom momentu sve je došlo na svoje i sve je bilo u savršenoj ravnoteži i imalo smisla, bez da je postojala bilo kakva misao o to me. Koliko je to trajalo nisam znao, znao sam samo da sam u jednom momentu shvatio da već svira Obojeni program. Samo sam se okrenuo i polako izašao napolje, bez da mi se iko obratio ili na bilo koji način pokušao da ima bilo kakav kontakt sa mnom. Sve što mi je par sati pre toga bilo važno, više nije bilo.

Moj um se srusio i shvatio sam da sve što sam mislio da jesam nisam i da sve sto sam mislio da vredi ne vredi. Moja interpretacija sveta bila je obesmišljena.
Shvatio sam da sam ja u stvari identited koji je iskustvo mog uma u odnosu na vlastitu projektovanu konstrukciju imaginarnog sopstva koje je isti taj moj um kreirao i projektovao da bude nekakvo „ja“ koje se nalazi u centru mog doživljaja života, a koje je u stvari iluzija. Sve percepcije i iskustva se odnose na to „ja“, koje je iluzija. Zato je i naš doživljaj života iluzija.
To „ja“ koje uspostavimo je veoma utemeljeno u našim podsvesnim uticajima i u svesti se pojavljuje kao projekcija koja dolazi od podsvesnih psihičkih strukttura. To „ja“ koje mislimo onda da je naš identitet uvek se očajnički brani od vlastite dekonstrukcije i anihilacije koja je neophodna da bi se ispoljilo ono što stvarno jesmo. Stvarno sopstvo, stvarno JA, je postojano i nepromenjivo. Lažno ja koje kreira naša podsvest je potpuni karmički paket koji uključuje našu lažnu ideju o onome što jesmo, pozitivnu ili negativnu, emotivna stanja od kojih zavisi koja će varijacija lažnog identiteta da prevlada, naše misli, dnevna sanjarenja kao i snove tokom spavanja. Pošto to nije ono što mi jesmo, mi nemamo ni nezavisnu slobodnu volju, već smo odredjeni podsvesnim činiocima.

Bez identiteta koji kreiramo kao „ja“ nema ni karmičkih uticaja. Zato svetac, tj onaj ko se oslobodio karmičkih uticaja, nema natalnu kartu. Za njega astrologija ne važi, pošto je indijska astrologija priča o karmi i kada više nema projektovanog konsenzusnog „ja“ više nema ni karme.

Ono što se naziva budjenjem jeste trenutak kada podsvesno iznenada prestane da projektuje „ja“ identitet. Kada se san prekine i snoliko „ja“ koje mislimo da jesmo isključi, ono što ostane jeate ono što je stvarnost. To što ostane je Istina.

Sve su ovo reči, a reči ne mogu da opišu Uvid, ali su nama zapadnjacima ipak potrebne. Japanci imaju izraz „mušin, muga“, koji znači „nema misli, nema sopstva“.  To označava aktuelizaciju zen Uvida Prosvetljenja. Do na japanskom znači put i uslovno bi mogli da ga poistovetimo s onim što Kinezi nazivaju Tao. Borilačke veštine, kao recimo aikido, su isto do. Do pokriva različite aspekte života, kao što su baštovanstvo, slikanje, pisanje poezije itd. Svrha makrobiotike je takodje Prosvetljenje, na primer. Svaka od tih delatnosti ima cilj i sredstvo je da se ostvari stanje „nema misli, nema sopstva“. Tada ceo univerzum spontano teče kroz nečije ruke i sve je jednostavno i spontano. Zen Majstor Dogen je tako Prosvetljenje opisao kao ništa više od „shvatanja da su nam uši horizontalne, a nos uspravan“.   

Prava veština je u tome da naš svakodnevni život usaglasimo i izbalansiramo tako da on sam po sebi bude do, ma šta mi radili. Tada sve aktivnosti spontano izranjaju iz polja praznine, kao da se ceo svemir pokreće bez kakvog uticaja misli i lažnog identiteta „ja“ na ovaj savršeni tok dejstvovanja.  

Nat sampradaja, što je i jedna od sampradaja kojima pripadam, uspostavila je pojam sahadž joge što je originalna nedualnost. Baš sahadž jogu je Bernerov Guru Kripaluananda, preneo Berneru. Sahadža je prirodni tok koji ide kroz osobu koja se vraća iz dubokog prosvetljenja u svakodnevni život i koja samo sledeći taj tok uspešno funkcioniše u svetu.  Nedualnosti i konseznusni identiteti, da ponovim da je to ono što lažno mislimo da jesmo, kao termini mogu se delom shvatiti i iz knjiga i lekcija autora nedualnosti kao što su Ekart Tol,  Majkl Braun sa svojim  Procesom prisutnosti, koji je odlična tehnika, Keti Bajron sa svojim Radom,  svi su oni prevodjeni i dostupni kod nas, pa onda recimo i iz knjiga  Ruperta Spajea koji je otprilike kad je kod nas Ošov Tarot preveden, objavljen u Bosni. Naravno, ja bih ispred svih njih preporučio Tič Nat Hana, vijetnamskog budističkog monaha, pesnika i mirotvoraca koga je Martin Luter King 1967. godine bio predložio za Nobelovu nagradu. Više njegovih knjiga je prevedeno i objavljeno kod nas i po meni su to vrhunska dela o svesti i nedualnosti. Ali od svih njih, pri čemu su to su postepeni putevi, Intenziv je najdirektniji i najbrži.

Kada je neko nedavno bio Intenzivu, na pitanje posle kako se oseća odgovor je bio da se oseća zbunjeno. Prosvetljenje se ne može opisati rećima zato što i nije u domenu onoga što se iskusi čulima, što poznajemo i što naš racio može da razume.  Zato se Prosvetljenje najčešće opisuje poezijom i umetnošću, sam Slavinski je jednom prilikom u tu svrhu koristio pesmu Vaska Pope. Pri tome ne mislim da je Vasko Popa bio prosvetljen, isto kao što to ne mislim da su članovi pominjanog Obojenog programa nekakvi zen Majstori iako su im više pesama na pomenutom albumu veoma upotrebljive da opišu okolnosti vezane za Uvid. Umetnici jednostavno često imaju sposobnost da prenesu nešto čega ni sami nisu svesni. Mene je recimo veoma rano, nakon teksta o njemu u časopisu Polja,  inspirisao francuski umetnik Iv Klajn. On je bio veoma inspirisan zen budizmom i njegov skok u prazan prostor, kao i Monotona simfonija tišine bili su prilično jasan okidač da prepoznam ono što sam bio ranije opisao kao svoj doživljaj. Zato su mnogi Majstori insistirali da im čitaju poeziju ili da slušaju muziku, a izbegavali su razgovore na temu duhovnosti.

Naučen sam da kao jednu od prvih meditacija koje se mogu davati ljudima bude slušanje zvuka gonga na svakih 60 sekundi, ali bez ikakvog davanja karakteristika tome što se čuje, već samo puštati da se zvuk pojavljuje i da nestaje. Kada sam pitao da li ima još neka tradicionalna primena gonga u tantri, odgovor je bio da slično pranajami i SoHam mantri, gde se u stvari pravi rad obavlja izmedju udaha i izdaha, odnosno u trenutku izmedju So i Ham, slično je bilo i kod gonga. Do Prosvetljenja se dolazilo fokusiranjem na momente izmedju zvuka gonga, na taj delić tišine koji je u stvari praznina uma.

Vratimo se tarotu. Na nekim ranijim predavanjima o tarotu pominjao sam En Dejvis. U njenim lekcijama koje se dobijaju na tarot kursu koji daje škola misterija BOTA, ona na jednom mestu govori o dvadesetoj karti tarota koja se odnosi na odluke i realizaciju. Govori o kontroli i odgovornosti za naša dela.
Kod Ošoa se ta karta zove S one strane iluzije. Kod njega ta karta se ne odnosi na naše akcije i posledice, na karmu, odnosi se više na slobodu sa one strane iluzije. Iluzija, tj Maja, ne postoji, kao ni izbori. Mi ništa ne biramo pošto je i izbor iluzija. Ovo je karta Budjenja, zato je na njoj leptir, a to Budjenje je Budjenje u Istini koje je Uvid koji je sam po sebi lepota. Nekom drugom prilikom ću pričati o devet rasa, tj korenima emocija. Jedna od njih je osnov dobrog dela indijskih sistema. To je šringara, emocija lepote i seksualne ljubavi, harmonije sjedinjavanja i gubljenja u predanosti, naziva se kraljicom rasa. Ovladati šringarom znači videti lepotu u svemu. Kada vidimo da nema podeljenosti izmedju bilo čega, mi tada iza vela iluzije počnemo da vidimo Istinu. To je Prosvetljenje. Ranije tumačenje tarota je bilo da je dvadeseta karta plaćanje za svoja dela. Kod Ošoa to je karta pomirenja sa sobom. Prosvetliti se sa sobom vuče i živeti sada i ovde, a ne živeti u prošlosti i plašiti se nje i zbog nje. Tada neko postaje odgovorno ljudsko biće zbog Sebe, a ne zbog toga što se nečega ili nekoga plaši i to je onda istinska Sloboda. Nije svaki put za svakoga, a ako je bar deo ovoga što sam vam pričao večeras bilo za vas korisno, ja sam svoju nameru, a nadam se i svrhu ispunio. Hvala vam što ste bili prisutni i podelili sa mnom svoje vreme.

Ego, dobar sluga, a zao gospodar (drugi deo)

01 субота феб 2014

Posted by tauzostrijan in Duhovnost, ego, Osho, Tibetanski budizam

≈ Поставите коментар

Ознаке

ego, Osho Rajneesh, tibetanski budizam


Andrew Chumbley (1967-2004) je bio poznati engleski okultista poznat po tome što je iza sebe ostavio sistem tradicionalnog veštičarstva pod imenom Kultus Sabati, a koji je on sam bio definisao kao „transcendentalno čarobnjaštvo“. Chumbley je već imao Nath inicijaciju, dobio je i kaula inicijaciju i napredovao je do odredjenog stepena postignuća. Chumbley jeste bio jedan ozbiljan praktičar i kreativan okultista, tako da je bio pripreman da posle smrti Gurua bude njegov naslednik. Ali on je, iako nije bio dobio postignuće koje nekome omogućuje da sam iniciira što je korak posle dobijanja Šri Vidje koji on nije načinio,  poželeo da sam počne da inicira i inicirao je ljude o kojima Guru nije imao pojma ko su. Ali sukcesija Gurua nastupa tek kad se on povuče iz fizičkog tela i kada je Chumbley-u to bilo predočeno njegova reakcija je bila da će izvesti „Ritual za ubistvo Gurua“. Taj ritual nije nešto što bi trebalo shvatiti kao da neko pokušava da izazove fizičku smrt Gurua, već je to „razvod od tradicije“ što znači „ubijanje Guru linije“. Za manje od godinu dana, kad se Mars premestio iz Ovna u presudjujuću Vagu, Andrew Chumbley je preminuo na sveopšte iznenadjenje britanske i svetske zajednice.

Idemo sada na jedan drugi primer, mnogo bliži nama. Pre jako puno godina u Srbiju je došla jedna škola joge, ugledna i veoma cenjena. Tada je u ovim krajevima njihov verovatno  najeskponiraniji učenik bio izvesni S.G. Iz razloga sujete i ličnog promovisanja on je poželeo da postane Svami i otišao je u glavni grad jedne zemlje koja se graniči sa bivšom SFRJ kod Svamija, Indusa  koji je bio veoma blizak učenik Gurua iz Indije, da to i zatraži. Tada je Svamijev Guru još bio živ u Indiji i ovaj ga je uputio tamo. Život u ašramu nije odmor u ekskluzivnom letovalištu, nisu je to mesto gde bi nekome pet egzotičnih Induskinja okačile vence od cveća i masirale mu stopala, već su našem pretendentu na poziciju svamija  odmah dali da radi najteže poslove. Da im pere noge, da prazni kible sa mokraćom i slično. Posle nekoliko dana S.G. je bio time toliko revoltiran da je strgao malu sa vrata i napravio demonstrativnu scenu u stilu „nećete vi mene da … (i tu ide reč koja se cenzuriše iz razloga pristojnosti)“. Guru je S.M.-u  koji je bio sa njime samo rekao da ga vodi na avion nazad u Srbiju. Godinama kasnije sretao sam S.G. i svaki put je imao istu priču o tome kako je Svami loš, govorio je stvari koje o kojima navodno drugi ćute i slično. Oni koji su ostali uz Gurua pričali su da je S.G. skroz odlepio, što i nije bilo daleko od istine, toliko da je  čak u ličnoj karti promenio ime u  duhovno koje mu je  dao Guru, sve sa namernim prelaskom prelaza na crveno kako bi ga saobraćajac zaustavio i kako bi onda mogao da mu ponosno da ličnu klartu sa tim duhovnim imenom. Koliko je ovo bilo tačno ne znam, niti sam ikada želeo da ulazim u utvrdjivanje istinitosti toga jer to i nije bitno.  Ovo je samo navedeno kao mogući model poremećaja funkcije ega, slične ali ne tako drastične stvari sam i vidjao u različitim grupama. Priča ide dalje tako da je S.M. postao Svami i uspešno godinama vodio grupu za pomenutog inostranog Svamija koji je posle smrti Gurua u Indiji i sam preuzeo ulogu Gurua. Sve je delovalo idilično dok se pre par godina večina članova nije povukla iz ašrama nakon što se delegacija koju je vodio S.M. nije vratila iz posete Guruu i potvrdila da su neki skandali za koje je Guru bio optuživan, bili tačni. To su momenti koji nikad nisu laki, recimo Phyllis Krystal čiju ja knjigu o raskidanjima vezanosti koja je i kod nas prevedena veoma cenim, u nekoj sličnoj situaciji je sve pravdala što je njen Guru uradio, jer je on za nju Bog i šta god da uradi je u redu. To je stav o kojem možemo da diskutujemo, kritikujemo ga ili opravdavamo, ali to je bio njen izbor. Sa druge strane  S.M. je odlučio da nastavi sa jogom, okupljao je Učenike, ali se „razveo“ od Gurua. Ostao je u tradiciji, ili je bar to želeo, tako da je pokušao da preskoči jednu kariku, konkretno nekog ko je bio njegov Guru. Najiskrenije, S. M. je bio neko koga sam ja prilično cenio. Veoma realan i izbalansiranog ega, jednom sam ga pitao nešto o lokama. Rekao je da je to on samo čuo od svog Gurua, ali da nema to iskustvo i da o tome ne može da govori jer ne zna dovoljno iskustveno. To je samo primer koji je meni pokazao da je bio skroman i u realnosti dobro utemeljen čovek.  Bio je jako pristojan i obrazovan čovek i ulivao je poverenje. Šta se sa njim tačno dešavalo posle razlaza sa Guruom  ne znam. Znam da je radio sa učenicima bez Gurua. O njegovom ponašanju i raspoloženju su se čule oprečne priče, iz poštovanja prema njemu bih izbegao navodjenja jer to može i ne mora biti istina. Ali ako su neke tačne to bi bio pokazatelj procesa koji se može očekivati kad neko prekine sa tradicijom, a istovremeno pokušava da ostane u njoj i radi sa učenicima.  Priča se završila tako što je neko vreme nakon toga S.M. preminuo. Pri tome ja i dalje ostajem pri tome da je on bio veliki duhovnjak, na mestu njegovog počivanja su se znatno kasnije dešavali i svetlosni fenomeni, čak postoje i fotografije  koje to svedoče.

Ne zvuči baš najbolje jad se neko rastane od tradicije, zar ne? Hajdemo da onda navedemo još jedan primer,  reč je o većini poznatoj osobi. Naime u pitanju je Osho Rajneesh. Detalji njegove biografije uglavnom su dostupni, ono što se redje pominje je to da je on bio iniciran u tantru kao učenik Pagol Nath Agori Babe. Osho je po svojim stavovima bio prilično radikalan i ne baš u skladu sa tradicijom i na skupu posvećenom 64 jogini,  održanom u Kalkuti u Kalighat hramu 1973, Osho se konfrontirao sa tradicionalno obojenim stavovima Baba Ramnat Agorija, parampara linijom povezanim sa  Pagol Nath Agori.Babom.

Adi_Ganga_flowing_Kalighat_100_years_back

Kalighat hram, Kalkuta

Osho je tom prilikom, po svedočenju prisutnih, ućutkan od strane kako Baba Ramnath Agorija, tako i svih ostalih tantrički priznatih Gurua i autoriteta i od tada Osho se više nije vodio kao deo linije tantričkih inicijata koji pripadaju parampari. Parampara, odnosno sa Učielja na Učenika neprekinuti tok prenošenja znanja, obično kreće od nekog Božanstva i prenosi se sa usta na uho učenika.

Osho Rajneesh sa jednim od svojih Rols-Rojs automobila kojih je imao 93

Osho Rajneesh sa jednim od svojih Rols-Rojs automobila kojih je imao 93

Osho je tako doslovno izbačen iz ovakve linije prenošenja tradicije, a mišljenje koje su tradicionalni tantrici imali o njemu.bilo je da je njegov pokušaj da modernizuje tantru bio u stvari egom motivisana potreba da privuče pažnju na sebe praveći od tantre marketinški pogodan proizvod za konzumerističko tržište.

Činjenica da je izbrisan iz linija prenosa tradicije nije mu smetala da se već sledeće godine preseli u Punu gde je osnovao svoj Ašram i davao sanjasa inicijacije u ono što se danas naziva neo-tantra. Njegova dalja istorija je poznata, uključujući i brojne afere i sudjenja.

A sad ćemo preći na jedan sasvim drugačiji primer. Pre par decenija sam odlazio u tibetansku budističku sangu. U manastiru koji je ta sanga posećivala lama je bio Madjar, čovek sa veoma zanimljivom prošlošću. Naime on je posle ulaska ruskih divizija u Madjarsku 1956. godine prebegao u tadašnju Jugoslaviju i odatle preplivao Piranski zaliv. Iz Italije životni put ga je naneo na Tibet gde je prvo godinama radio najteže poslove u jednom manastiru. Videli smo na primeru S.G. da u Aziji postoje prilično oštre metode da se nečiji ego dovede u što razumnije okvire tako da je pomenuti budući lama disciplinovano i požrtvovano prošao sve te godine dok se nije dokazao da je vredan i spreman.

lama

Visokopoštovani Lama Ngawang

Svi u sangi u koju sam odlazio su već bili dobili utočište sem mene i ja sam ga pitao da li ga i ja mogu dobiti. „To može da ti da samo moj lama“ odgovorio je „dok je on živ ja ne mogu da dajem utočište, jer je to tako po tradiciji.“ Dobro, pravila su pravila i meni je samo ostalo da negde sretnem lamu koji je njemu na Tibetu, kao  i ostalima iz sange u koju sam išao u prilici kad su ga bili sreli, dao utočište. U pitanju je bio  stari tibetanski monah koji se zvao Lama Ngawang i koji je nakon napuštanja Tibeta vodio tibetanski manastir u Švedskoj. On je putovao ponekad po Evropi, najbliže je dolazio u Budimpeštu na budističku akademiju i u manastir u Taru. Ali kad god sam imao priliku da ga sretnem i slušam neko njegovo predavanje, nisam uspeo da mu se obratim i da zatražim utočište. Jednostavno, uvek bi se tu našli neki iz naše sange koji bi rekli da lama sad ne može, a je umoran, drugi put i sl, doslovno mi fizički preprečujući svojim telima priliku da mu pridjem. Tako da je to bila situacija da se gledamo preko drugih ljudi ali da nikada ne pričamo Stanje stvari   po kojem neki drugi imaju utočište, a ja nije trebalo da ga dobijem očigledno je odgovaralo nečijim ego potrebama zbog utiska o pozicioniranju u toj grupi i osećaja veće vrednosti u odnosu na mene i druge koji bi došli, a ne bi imali utočište. Natecanje i borba za pozicioniranjem se očigledno ne mogu izbeći čak ni u najpacifističkijim zajednicama.

I tako sam razmišljao da skupim pare i sam odem u Švedsku i da tamo od lame zatražim utočište. Ali u sred tih mojih premišljanja zazvoni mi telefon i jedna Monika koja je dolazila u sangu i prema meni uvek bila dobronamerna, se javi i kaže da dodjem kod  osobe koja je neformalno bila vodja sange. Kaže radiće se meditacija i da je veoma važno. Ja odem i praktično se zaprepastim kad sam ušao u taj stan. Svi sede u tišini oko nikog drugog do Lame Ngawanga. I ja sednem ispred njega, gde je bilo slobodno mesto i ćutim jer ni ne znam šta bih rekao. On me gleda, gledam ja njega. I kaže on meni „Mislim da si hteo nešto da me pitaš“. Ja mu kažem da bi želeo da dobijem utočište. Čovek izgleda savršeno ozbiljno dok pričamo. On me  pozove u kuhinju da pričamo. Odjednom se od ozbiljnog i strogog duhovnog autoriteta pretvori u jednog nasmejanog dobricu i ponudi me gibanicom koja je tamo bila spremljena za njega i krene da mi priča neke tibetanske šale, da imitira različite vrste ptica sa Tibeta i ja shvatim u jednom momentu da se iskreno i neobuzdano smejem. I on mi onda reče da je sad sve ok, da sam se opustio i da idemo da me inicira. Lama Ngawang je tada bio već prilično star čovek ne baš najboljeg zdravlja. Mogao je držati predavanje u bilo kojoj drugoj zemlji u Zapadnoj Evropi, biti plaćen za to i slušan pomno od dosta ljudi. Umesto toga, umesto novca i slave, on je izabrao da dodje u Srbiju, potroši svoje vreme i svoj novac na put koji nije bio ni kratak, a verovatno ni baš preterano udoban i ugodan, kako bi dao utočište jednom mladog čoveku u nekoj dalekoj zemlji. Lama Ngawang mi je ostao u sećanju kao jedan od svetlih primera osoba koje su od sistema koji su radile dobile neki kvalitet i  za koje bi zasluženo mogli da kažemo da su duhovne osobe.

/Nastaviće se…)

Пријава

  • Entries (RSS)
  • Comments (RSS)

Архиве

  • јануар 2022
  • децембар 2021
  • август 2021
  • јул 2021
  • октобар 2020
  • јул 2020
  • фебруар 2020
  • децембар 2019
  • новембар 2019
  • октобар 2019
  • август 2019
  • јул 2019
  • јун 2019
  • април 2019
  • децембар 2018
  • новембар 2018
  • октобар 2018
  • септембар 2018
  • јул 2018
  • јун 2018
  • мај 2018
  • април 2018
  • март 2018
  • фебруар 2018
  • јануар 2018
  • новембар 2017
  • октобар 2017
  • септембар 2017
  • август 2017
  • јул 2017
  • новембар 2016
  • новембар 2015
  • фебруар 2015
  • новембар 2014
  • октобар 2014
  • септембар 2014
  • август 2014
  • јун 2014
  • мај 2014
  • фебруар 2014
  • јануар 2014

Категорије

  • Duhovnost
    • ego
    • Intenziv prosvetljenja
    • Masonerija
    • Masoni
    • Osho
    • Tantra
    • Tibetanski budizam
    • Zlatna Zora
  • Gnosticizam
  • Isceljivanje
  • joga
  • Rune
  • Tarot
  • Thelema
  • Uncategorized
  • veštice
  • Zapadna tradicija
  • Šamanizam
  • Čakre

Мета

  • Регистрација
  • Пријава

  • Прати Following
    • Tau Zostrijan
    • Придружите се 928 других пратиоца
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Tau Zostrijan
    • Прилагоди
    • Прати Following
    • Пријавите се
    • Пријава
    • Report this content
    • View site in Reader
    • Manage subscriptions
    • Collapse this bar
 

Loading Comments...